Utjecaj na kulturu

Dodoi bi se u Europi prikazivali kao atrakcija u kavezima. Ljudi su do sredine 19. st. sumnjali u njegovo postojanje. Tek 1865., kada su otkrivene prve kosti dodoa i kada je mauricijuski znanstvenik George Clarke u javnost iznio rezultate svojih istraživanja o dodou, zanimanje za ovom izumrlom pticom naglo je poraslo.  Iste godine, engleski pisac Lewis Caroll objavio je knjigu "Alisa u zemlji čudesa“, u kojoj je jedan od likova ptica dodo.Dodo je ostavio utjecaja na engleski jezik, u kojem postoje fraze „mrtav kao dodo“(dead as dodo), koja se odnosi na nekoga tko je sigurno i nesumnjivo mrtav ili  i „otići dodoovim putem“ (go the way of the dodo), koja se odnosi na izumiranje, prestanak korištenja neke stvari ili tehnologije, kao i pad u zaborav.
Dodo se nalazi na grbu Mauricijusa.
 Također, dodoi su prikazani na duhovit način u filmu „Ledeno doba“ iz 2002., u kojem se uz pomoć zalihe hrane, koju čine tri lubenice, pokušavaju spasiti od izumiranja.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Anatomija i izgled

Bio je visok oko 1m, a težak 20-25 kg. Mužjaci su bili veči i teži od ženki. Prsna kost  ove ptice bila je suviše mala da bi mogla dati dovoljnu potporu prsnim mišićima za let. Njegovi kukovi bili su u uspravnom položaju. Dodovo perje bilo je meko i sivkasto, dok je na kovrčavom repu bilo bijele boje. Na prednjoj strani glave nije imao perja. Imao je žuta krila i crne panđe. Noge su mu bile kratke i žute s po četiri prsta (tri naprijed i jedan nazad). Na vrhu svakog prsta nalazila se po jedna crna i debela kanđa. Oči su mu bile žute, a boja debelog kljuna koji je bio dugačak oko 23cm, varirala je od svjetlo zelene do blijedo žute boje. Svake godine vrh kljuna bi mu otpao i narasao novi.
Pročitajte više

Način života

Slika
Živio je u šumama. Životni vijek mu je bionegdje oko 40 godina. Z a vrijeme sezone parenja dodo je bio veoma borben u štićenju svoga teritorija i područja u kojima se hranio, pogotovo zato što je bio velik i zato što mu je bilo potrebno dosta hrane. Dodo je bio monogaman - ostajao je s jednim partnerom do kraja života. Gnijezda su pravili na zemlji, od trave, a ženka je polagala samo jedno jaje. Ženka bi na jajetu ležala 49 dana. Hranio se plodovima i sjemenkama raznih biljaka. Kako bi olakšao rad probavila dodo je gutao kamenje. Jeo je ljušture školjki kako bi zadovoljio potrebu za mineralima. Imao je jako spor metabolizam.
Pročitajte više